beats by dre cheap

Pepeljuga

Oboljela zena nekog bogatog covjeka pa kad je osjetila da joj se priblizava smrt, pozvala svoju jedinicu kcer postelji te joj rekla:
- Drago dijete, budi cedna i dobra pa ce ti uvijek dobro biti; ja cu s neba gledati na tebe i bit cu uza te.
To rekavsi, zaklopila mati oci i umrla. Djevojka svaki dan isla na majcin grob i plakala, bila cedna i dobra. Kad je dosla zima, pokrije snijeg bjelom plahticom majcin grob, pa kad ju je u proljece sunce opet skinulo, ozenio se otac drugom zenom. Druga je zena dovela u kucu dvije kceri, naoko lijepe i bijele, ali ruzne i crne u srcu. Dodje mucno vrijeme za pastorku.
- Zar ce ova glupa guska sjediti s nama u sobi! Ko hoce hljeb jesti treba da ga zasluzi; van sa sluzavkom! - navale sestre, uzmu joj njezine lijepe haljine, obuku joj stari sivi haljetak i dadnu joj drvene cipele.
- Gle ohole knjeginje kako se dotjerala! - rugale joj se one pa je u kuhinju otjerale.
U kuhinji je morala od jutra do mraka raditi teske poslove: rano u zoru ustajati, vodu nositi, vatru lozit, kuhati i prati. Osim toga, polusestre joj zadavale svakojakih jada, izrugivale je, sipale bi grasak i lecu u pepeo, a njoj valjalo sjediti i trijebiti. Kad bi uvecer klonula od rada, morala bi leci u pepeo kraj ognjista jer nije imala postelje. Kako je zbog toga uvijek bila prasnjava i prljava, nazvase je Pepeljugom. Jednoga se dana otac spremase na sajam; zapita obje pastorke sta da im donese.
- Lijepih haljina - odgovori jedna,
- Bisera i dragog kamenja - rece druga.
- A sta ces ti, Pepeljugo? - zapita otac.
- Otkinite, oce, prvu grancicu sto vam dodirne sesir kad se budete vracali; nju mi donesite. Otac kupi objema pastorkama lijepe haljine, bisera i dragog kamenja, a kad je vracajuci se kuci jahao kroz sumarak, okrzne ga ljeskova grancica i zbaci mu sesir. On otkine grancicu i ponese je sa sobom. Kad je stigao kuci, dade pastorkama sta su zazeljele, a Pepeljugi ljeskovu grancicu, a pri tom je toliko plakala da ju je suzama zalila. Grancica je rasla i u lijepo se drvce razrasla. Pepeljuga je svaki dan triput isla na grob, plakala i molila, i svaki bi put sjela bijela pticica na drvce, pa kad bi imala kakvu zelju, dobacila bi joj pticica bas ono sto je Pepeljuga upravo zeljela.
Jednog dana kralj priredi svecanost i na nju bjehu pozvane sve najljepse djevojke kraljevstva: trebalo je da njegov sin izabere zarucnicu. Kad su obje sestre cule da ce i one ondje biti , vrlo se obraduju, pozovu Pepeljugu i narede joj:
- Pocesljaj nas, ocisti nam cipele i pricvrsti kopce; mi cemo u kraljevske dvore na svecanost.
Pepeljuga poslusa; gorko je plakala: i ona bi rado na ples pa stoga zamoli macehu da je pusti.
- Cujes li, Pepeljugo, kako ces na svecanost tako prasnjava i prljava? nemas ni haljine ni cipela, a htjela bi plesati!
Ali kako je Pepeljuga stalno molila, pristade maceha i rece:
- Evo sam ti sasula u pepeo zdjelu lece, pa ako je za dva sata otrijebis, mozes s nama zajedno.
Djevojka izidje na zadnja vrata u vrt i vikne:
- Oj, vi pitome golubice, vi grlice i sve pticice pod nebom, dodjite i pomozite mi trijebit: Dobre u loncic Lose u zelucic!
Nato kroz kuhinjski prozor doletjese dvije bijele golubice, pa grlice i napokon doleprsase sve pticice pod nebom te se skupise oko pepela. Golubice klimahu glavama i kljucahu: kljuc, kljuc, kljuc-- a nato i druge pocnu: kljuc, kljuc, kljuc, -- te sva dobra zrnasca otrijebe u zdjelu. Nije prosao ni cio sat, a one vec bile gotove pa odletjele. Djevojka odnese zdjelu macehi; sva radosna misljase da ce smjesta na svecanost. No maceha se usprotivi:
- Ne, Pepeljugo; nemas haljine i ne znas plesati; samo ce te ismijavati.
Kad je djevojka stala plakati,opet ce maceha:
- Ako mi otrijebis iz pepela dvije pune zdjele lece za jedan sat, onda mozes ici. - A u sebi pomisli: "To nece moci nikako."
Kad je maceha sasula dvije zdjele lece u pepeo,izidje djevojka na straznja vrata u vrt i zovne:
- Oj, vi pitome golubice, vi grlice i sve pticice pod nebom, dodjite i pomozite mi trijebiti: Dobre u loncic Lose u zelucic!
Nato kroz kuhinjski prozor doletjese dvije bijele golubice, zatim grlice i, napokon doleprsase sve pticice pod nebom te se skupise oko pepela. Golubice klimahu glavama i kljucahu: - kljuc, kljuc, kljuc - a nato i druge pocnu: kljuc, kljuc, kljuc - te sva dobra zrna otrijebe u zdjelu. Prije nego sto je proslo pola sata, bile one gotove pa odletjele. Djevojka odnese zdjelu macehi: mislila je sva radosna da ce smjeti na svecanost. No maceha se usprotivi:
- Nista ti ne pomaze: neces s nama jer nemas haljine i neznas plesati; mi bi smo se tebe morale stidjeti. - Okrene joj ledja i pohiti sa svojim gizdavim kcerima na svecanost.
Kad nikoga vise ne bijase kod kuce, otidje Pepeljuga na grob svoje majke pod ljeskovo drvo i vikne: Milo drvce, stresi grane: Zlato, srebro saspi na me!
Nato joj ptica baci zlatnu i srebrnu odjecu te svilom i srebrom izvezene cipele. Pepeljuga brze-bolje obuce odjecu i podje na svjecanost. Njezine je polusestre i maceha ne prepoznase, vec misljahu da je neka kraljevska kci - tako bijase lijepa, tako u zlato odjevena. Na Pepeljugu i ne pomisljaju, uvjerene da sjedi kod kuce sva prljava i da trijebi lecu iz pepela. Kraljevic joj pridje, uzme je za ruku i stane plesati i to samo s njom; nikako je ne pustase iz ruke, a kad bi tkogod dosao po nju, rekao bi:
- Ovo je moja plesacica.
Pepeljuga plesase do veceri, a onda podje kuci. No kraljevic htjede znati cija je lijepa djevojka te joj rece:
- Hocu da te pratim.
No ona mu pobjegne i sakrije se u golubinjak. Kraljevic je, medjutim, cekao dok nije dosao otac; njemu kaza da je u golubnjak usla neka neznana djevojka. Stari pomisli da nije mozda, Pepeljuga, pa kad mu donesose sjekiru i trnokop, razbi golubinjak, ali nikoga ne nadje. Udjose u kucu, a kad tamo: Pepeljuga u svome prljavom haljetku lezi sva u pepelu kraj mutne petrolejke.
Pepeljuga je, naime, brze skocila otraga iz golubinjaka i otrcala ljeskovu drvcetu; tu je svukla i na grob stavila lijepu odjecu koju je ptica opet odnijela, a onda je u svom sivom haljetku sjela kraj pepela.
Kad se drugi dan svecanost nastavila i roditelji vec s djevojkama otisli, ode i pepeljuga ljeskovu drvcetu te progovori: Milo drvce, stresi grane: Zlato, srebro saspi na me!
Ptica joj baci odjecu jos gizdaviju od prijasnje, pa kad je u njoj banula na svecanost, sve se zadivi njezinoj ljepoti. Kraljevic je cekao dokle god nije dosla; uzeo je za ruku i plesao samo s njom. Kad bi drugi htjeli s njom plesati, rekao bi: -Ovo je moja plesacica.
Predvecer se Pepeljuga spremi kuci, kraljevic podje za njom da vidi u koju ce kucu. No ona mu pobjeze iza kuce u vrt, gdje su na lijepom veliku stablu visile prekrasne kruske; Pepeljuga se okretno poput vjeverice pope medju grane, te kraljevic ne znade gdje je iscezla. Cekase on dok dodje otac pa mu rece:
- One je neznane djevojke nestalo; mislim da se popela na krusku.
Otac pomisli da nije mozda Pepeljuga; zatrazi sjekiru, posijece krusku, ali ne bijase nikoga.Kad oni u kuhinju,Pepeljuga sva u pepelu kao uvjek. Ona je, naime, s druge strane sisla s kruske, predala lijepu odjecu ptici na ljeskovu drvcetu i opet obukla svoj sivi haljetak.
Kad su treci dan roditelji s polusestrama otisli, Pepeljuga opet podje svojoj majci na grob i rece drvcetu: Milo drvce,stresi grane: Zlato ,srebro sapi na me!
Sada joj ptica baci tako krasnu i sjajnu odjecu, kakve jos nije imala, i cipele od suhog zlata. Kad je u toj odjeci dosla na svecanost, gosti zanijemili od udivljenja.
Kraljevic je s njom plesao sasvim sam. Kad god bi je ko pozvao da s njom plese, kraljevic bi rekao: - Ovo je moja plesacica.
Predvecer se Pepeljuga spremase kuci i kraljevic je htjede pratiti; no i ona mu i opet tako brzo pobjeze te je nije mogao stici. Kraljevic se zato posluzi varkom; naredi da se stepenice namazu smolom, pa kad je Pepeljuga potrcala kuci, lijeva joj se cipela prilijepi i ostane. Kraljevic je digne: bijase malena i drazesna, sasvim od zlata. Drugo jutro podje s cipelicom Pepeljuginom ocu pa mu rece:
- Nijedna druga ne moze postati moja zena nego ona kojoj pripada ova zlatna cipelica.
Obje se sestre obradovase jer su imale lijepe noge. Najstarija uzme cipelu i podje u sobu da je obuje; pritom joj pomagase majka. Kako cipelica bijase premalena, te joj nozni palac ne mogase unutra, dade jo mati noz i rece:
- Odrezi palac; budes li kraljica, neces morati ici pjesice.
Djevojka odreze palac, utisne nogu u cipelicu, stisne zube od boli i izidje pred kraljevica,a on je uzme kao zarucnicu na konja i odjase.
Moradose proci pokraj groba gdje su, na  ljeskovu drvcetu, sjedile dvije golubice; one viknu u jedan glas: Gukni, gukni, o golube Krv, gle, curi iz cipele: Cipela joj premalena, Zarucnice prave nema, Kod kuce jos ona drijema.
Kraljevic pogleda na njezinu nogu i opazi kako je krv procurila; krene konjem natrag, dopremi krivu zarucnicu kuci i rece da nije prava i da druga sestra obuje cipelu. Druga udje u sobu i prsti joj na srecu udju u cipelicu, samo joj peta bijase prevelika. Nato joj mati dade noz i rece:
- Odsijeci komadic pete; budes li kraljica, neces morati ici pjesice.
Djevojka odsijece komadic, utisne nogu u cipelu, stisne zube od boli i izidje pred kraljevica, a on je uzme kao svoju zarucnicu na konja i odjase.
Kad su prolazili pokraj ljeskova drvceta,na njemu su sjedile dvije golubice; one viknu u jedan glas: Gukni, gukni, o golube, Krv, gle, curi iz cipele: Cipela joj premalena, Zarucnice prave nema, Kod kuce jos ona drijema.
Kraljevic pogleda na njezinu nogu i opazi kako je krv procurila i kako se po bijeloj carapi razlijeva rumenilo; krene konjem natrag i otpremi krivu zarucnicu kuci.
- Ni ova nije prava! - ljutio se kraljevic. - Nemate li druge kceri?
- Ne - odgovori otac. - Jos ima Pepeljuga,s iroce od moje rahmetli zene; ali ona ne moze biti zarucnica.
Kad je kraljevic zatrazio da mu i nju posalju, upadne maceha zlobno:
- Ne, sva je prljava, ne smije se pokazati.
No kraljevic je svakako zelio da vidi i Pepeljugu moradose pozvati. Ona prvo umije ruke i lice, podje kraljevicu i pokloni mu se. Kraljevic joj dade zlatnu cipelicu, a ona sjedne na klupicu, izvuce nogu iz teske drvene cipele i stavi je u zlatnu: stajase joj kao salivena. Kad je ustala i kraljevic joj pogleda u lice, prepozna lijepu djevojku sto je s njim plesala i viknu: - Ovo je prava zarucnica!
Maceha se i obje polusestre uplase i poblijede od bijesa. A kraljevic se vine s Pepeljugom na konja i odjase.
Kad su prolazili pokraj ljeskova stabalca, kliknu dvije golubice u jedan glas: Gukni, gukni, o golube, Krv ne curi iz cipele: Cipele joj lijepo stoje, Zarucnica prava to je. Kliknuvsi slete sa drveta i sjednu Pepeljugi na ramena, jedna s lijeve, druga sa desne strane, i tako ostanu. Kad je trebalo slaviti svadbu, dodjose neiskrene polusestre da se dodvore i da s Pepeljugom srecu dijele. Kad su zarucnici posli na vjencanje, bila je najstarija sestra s lijeve strane, a najmladja sa desne i golubice iskljuju svakoj po jedno oko. A kad su se vracali sa vjencanja bila je najstarija sa desne a najmlada sa lijeve strane i golubice iskljuju svakoj drugo oko. I tako su za svoju zlobu i neiskrenost bile kaznjene sljepocom za citav zivot.

W(orld)W(ide)W(oman)
http://worldwidewoman.blogger.ba
13/03/2008 15:06